Povijest čipke
Kolijevka znanosti, umjetnosti i kulture koju su stvarali pavlini – bijeli fratri već od 1400. godine, grad smješten u pitomini zagorskog pejsaža, podno Ivanščice, (nedaleko dviju trasa europskih autocesta Zagreb – Beč i Zagreb – Budimpešta) to je LEPOGLAVA.
Tu je osnovana prva svjetovna gimnazija i prvo sveučilište u Hrvatskoj s pravom dodjeljivanja akademskih titula.
Župna crkva, samostan te kapele u okolici koje je ukrasio freskama znameniti pavlin Ivan Ranger, spomenici su barokne kulture i umjetnosti.
Čudesna čipka – ljepota i čarolija, za koju se vjeruje da su pred više stoljeća u Hrvatsku donijeli pavlini posebnost je Lepoglave i njezine okolice.
Čipkarsko umijeće postupno je prihvaćeno među seoskim stanovništvom i ostaje tradicija koja nikada nije potpuno prekinuta.
Lepoglavska je čipka svoj pravi procvat doživjela s kraja 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća zahvaljujući Zlati pl. Šufflay koja prva organizira izradu čipaka i oplemenjuje narodnim ornamentom, a iznimno uspješno njezin rad nastavlja Danica Brossler poslije 1. svjetskog rata. Preko vladinih institucija potiče proizvodnju i u tu svrhu otvara tečajeve, radionice i školu čipkarstva. U tom vremenskom razdoblju vještina izrade čipke postaje stalan izvor dodatne zarade, jer se čipka prodavala na sajmovima, izložbama, Zagrebačkom zboru /velesajmu/ i diljem zapadne Europe.
Lepoglavska čipka osvaja i odličja na svjetskim izložbama: 1937. u Parizu zlatnu i brončanu 1939. u Berlinu. To razdoblje je doba najvećeg procvata lepoglavskog čipkarstva.
Zbog rata škola prestaje s radom, no mnoge čipkarice nastavljaju "rediti" čipku, pa se čipkarska tradicija ne prekida. U novije vrijeme čipkarstvo se ponovo gospodarski osmišljava, organizira i nudi kao jedinstven, izvorni, hrvatski proizvod na domaćem i stranom tržištu.
Poticaj su dakako međunarodni čipkarski festivali koji se održavaju od 1997. godine s redovitim znanstvenim skupovima, izdavanjem zbornika radova iz hrvatskih i europskih čipkarskih centara.
Nakon više od 70 godina ponovno u Lepoglavi djeluje Srednja čipkarska škola zahvaljujući Gradu koji u tome vidi mogućnost rada i zarade, što je prihvaćeno i od strane Varaždinske županije te Ministarstva obrta, malog i srednjeg poduzetništva.
Opus Danice Brossler temelj je tehnoloških značajki lepoglavske čipke koje su sažete u nekoliko točaka:
tehnika izrade: čipka na batiće;
način izrade: pomoću okruglog tvrdog podloška i parnog broja drvenih batića (dedek i bateki), preko nacrtnog predloška, preplitano na način koji reljefno ističe konture pojedinog motiva čija površina je uvijek izrađena u kombinaciji gustog i rijetkog pletiva;
materijal: laneni konac, pamučni konac u bijeloj i bež boji (oznake debljine od 100 do 200)
ornamentika: geometrijski i stilizirani cvjetni i životinjski motivi;
najčešći motivi: stazica, pužić, frkač, kiflek, tulipan, ruža, makova ruža, jaglac, ružin list, hrastov list, cvjetić, cvjetić s peteljkom i listom, cvjetić s listićem,bršljan, žir, grozdek, loza, djetelina, purek, lav, leptir, ptica, orao
podloga i ispuna: mrežica- dretvica, mrežica s petljicom- nameknjenadretvica, paučina, sače, sače s listićima, šahovnica, slovo k, kosa mrežica
proizvodi: tabletići- podlošci okruglog, ovalnog i pravokutnog oblika različitih veličina.
Višestoljetna tradicija izrade čipke na batiće u lepoglavskom kraju iznjedrila je i do danas očuvala osebujan oblik čipkarstva, koji u prvom redu zahvaljujemo nadarenosti Danice Brossler. Njezinu nadarenost slijedi velik broj vrijednih žena – čipkarica koje su njezine zamisli znale pretočiti u gotov proizvod – koji danas prepoznajemo pod nazivom LEPOGLAVSKA ČIPKA
